Prema Metropolisu

Federico Tiezzi će proučavati i rekreirati s polaznicima likove i dramatske situacije iz romana i filma, pružajući novo i neobjavljeno polje interpretacije i komunikacije u odnosu na suvremenost. Ovaj Artificio je laboratorij dramturgije i interpretacije temeljen na romanu Metropolis (1925) Thee von Harbou i na istoimenom, slavnom filmu Fritza Langa. Roman se odlikuje snažnom vizionarnošću, istovremeno simboličkom i bajkovitom, sposoban uhvatiti najrazornije aspekte moderne industrijske društva. Film, jedan od velikih remek-djela kina, pojačavajući sve te elemente moćnim slikama, prikazuje nam čovječanstvo podređeno strojevima u nekoj vrsti danteovskog pakla koje, obnavljanjem kršćanske tradicije, nastoji pronaći izvorni sklad između čovjeka i prirode, između pojedinca i društva. Cilj radionice je raditi na teatralnosti romana i filma, kroz proces rastavljanja i nove sinteze temeljnih tematskih jezgra, za buduću predstavu. Koja će ponovo pisati i tumačiti, u svjetlu transformacija suvremenog kapitalizma i njegovih mitologija, bitne dramske čvorove pripovijesti koja je istovremeno arhetipska i freudovska. Metropolis će biti preispitan u tom smjeru: vertikalni grad podijeljen između elite i potproletarijata koji postaje leća za ispitivanje sadašnjosti - od digitalnih platformi do ekološke krize, od nestajanja rada do nove proizvodnje imaginarija, od nove borbe klasa do odnosa između Tijela i Stroja pa sve do odnosa otac-sin i ideje grada kao pulsa nesvjesnog koji funkcionira i artikulira se točno kao jedan jezik. Drugi cilj radionice je proučiti i rekreirati glavne likove, pružajući novo i neobjavljeno mjesto interpretacije i komunikacije u odnosu na suvremenost. Likovi na kojima će glumac naknadno biti pozvan ponovno stvoriti i “prepisati” vlastitu scensku interpretaciju. Radionica će izmjenjivati trenutke teorijske rasprave, tekstualne analize i interpretativne prakse, u stalnoj razmjeni s polaznicima. Također će se analizirati mogućnost povezivanja kazališne naracije s drugim jezicima (film, ples, glazba i poetsko pisanje). Cilj je razumjeti kako se 'klasik' poput Metropolisa prepisuje za današnjeg gledatelja. Suočiti se s onim što je 'klasično' kao prostor presjeka i križanja jezika i istovremeno životni prostor kontradikcija, kontaminacija i suvremenih polariteta. Prema poeziji u kazalištu, prema Kazalištu Poezije.